I. M. Jarnović: Koncertantni kvartet broj 3 u A-duru
Allegro
Andante
Allegro

Antonin Dvořák: Gudački kvintet op. 77 u G-duru
Allegro con fuoco
Scherzo(Allegro vivace) - Trio(quasi Allegretto)
Poco Andante
Finale - Allegro assai

gost na kontrabasu: Saša Špoljar

Ivan Mane Jarnović, violinist i skladatelj (Palermo, 26. X. 1747 – Sankt Peterburg, 23. XI. 1804). Prema novijim istraživanjima (I. Bošković), kršten je u Palermu pod imenom Giovanni Giernovichi, ali se njegovo prezime poslije javlja u dokumentima i literaturi u četrdesetak inačica (Giarnovich, Giornovichi, Jarnovic, Jarnovich, Jarnowich, Zarnowity, Žarnovik i dr.). Srednje ime Mane spominje prvi put E. L. Gerber. Violinu je, prema pre daji, učio u A. Lollija. Pouzdano se zna da je od 1769. boravio u Parizu, gdje je nastupao s velikim uspjehom na tada najuglednijim Concerts spirituels i na Concerts des amateurs izvodeći Lollijeve i vlastite violinske koncerte te varijacije na popularne napjeve. God. 1779. napustio je Francusku i nakon nekoliko koncerata u Frankfurtu na Majni postao koncertnim majstorom dvorskoga orkestra princa Fridrika Vilima u Berlinu. Napustivši tu službu potkraj 1782, odlazi na koncertne turneje po Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Skandinaviji i Rusiji, a od 1783. u službi je Katarine II. na sanktpeterburškom dvoru. No 1786. ostavlja i tu službu te ponovno koncertira u europskim središtima (Pariz, Basel), a o njegovim nastupima u Beču, izvješćuju L. Mozart, K. D. von Dittersdorf, Gyrowetz i drugi. U London sudjeluje na koncertima 1791. u čast dolaska J. Haydna, zatim 1792. priređuje koncerte u Irskoj i Škotskoj, a 1794–96. ponovo u Londonu, nastupajući često i kao diri gent. Godine 1802. proslavlja se koncertima u Berlinu, potom u Kobenhagenu, a 1803–04. u Sankt Peterburgu, gdje umire od moždane kapi.

Skladao je uglavnom za violinu – koncerte, komorne i solističke skladbe, u kojima su izražene sve odlike njegova izvoditeljskoga načina: izvorno nadahnuta, pjevna melodika i zahtjevna, razvijena violinistička tehnika.
Tri sačuvana gudačka kvarteta (možda ih je bilo devet) očituju jednak tretman prve violine kao solističkoga instrumenta te formalnoharmonijske postupke slične onima u koncertima za violinu.
Koncertantni kvartet tipična je njegova kompozicija. To je trostavačno djelo, gdje prvi stavak standardno ima oblik sonatnog allegra. Glavne teme imaju izražajno, čvrsto obličje, dvodijelne su metrike i često punktirana ritma. Srednji, polagani trodijelni stavak, sadržava karakteristične melankolične melodije i umjerena tempa. Treći stavak ima oblik ronda, a u njemu se tema prvog stavka iznosi u raznim v arijacijama.

Antonín Leopold Dvořák (Nelahozeves blizu Praga, 8. rujna 1841.) je pored Bedřicha Smetane i Leoša Janačeka najvažniji predstavnik češke glazbene romantike. Radio je kao orguljaš, svirao i violu u opernom orkestru kojeg je vodio Bedřich Smetana. Nakon 1871. napustio je orkestar i počeo se baviti samo kompozicijom. Do obrata u njegovoj karijeri došlo je nakon 1874. Tada je dobio austrijsku državnu stipendiju i pobudio pozornost slavnog Johannesa Brahmsa. Godine 1878. izdao je Slavenske plesove u verziji za klavir četveroručno, te Moravske duete za dva soprana i klavir. Dvořak je preko noći postao slavan. Plesove i duete su svirali i pjevali po salonima u cijeloj srednjoj Europi, orkestriranu verziju Slavenskih plesova izvodili su orkestri u Berlinu, Budimpešti, u Beču i u Baltimoru, pa su pomalo njegove slave počinjali bivati svjesni i u domovini. Godine 1890. postao je profesor kompozicije na konzervatoriju u Pragu, gdje je, osim za svog boravka u Americi-'Novom svijetu'- između 1892. i 1895., ostao raditi do smrti.
U mnogim njegovim djelima prepoznatljiv je utjecaj narodne glazbe. Pisao je simfonije, simfonijske poeme, solističke koncerte, opere, komornu glazbu, a među najpoznatijim djelima su mu opera Rusalka, Simfonija br. 9 'Iz novog svijeta', Koncert za violončelo i orkestar, te Gudački kvartet br.12 opus 96 'Američki'.

Gudački kvintet opus 77 napisan je mnogo ranije nego što bi se to moglo reći prema broju opusa koji mu je dodijeljen. Napisan je 1875. godine, kada je Dvoržaku bilo 32 godine. Prvotno je kvintetu dodijelio opus 18, no djelo je dugo stajalo u ladici sve dok potražnja za njegovim sve popularnijim djelima nije porasla, pa je odluči neka starija djela oživjeti. Originalno, djelo se sastojalo od 5 stavaka, no kompozitor je kasnije izbacio drugi stavak naziva Intermezzo, jer se bojao da djelo ne bi sa dva spora stavka bilo predug o. Taj izbačeni stavak zadržao je broj opusa 18, i danas se izvodi kao samostalno djelo.
Prvi stavak kvinteta je energična sonatna forma (con fuoco), sa kristalno čistim temama u ekspoziciji
Drugi stavak najviše se od svih stavaka približio kasnijem njegovo stilu komponiranja u kojem se vidi utjecaj narodne plesne glazbe.
Treći stavak usporava djelo u lirsku pjesmu, prozračnu i pokretljivu, ispunjenu melankolijom i otmjenošću. Ovakvi stavci zaslužni su što su ga mnogi počeli uspoređivati sa Schubertom.
Finale ponovno unosi dramatiku i snažne ritmizirane melodije i motive. To je stavak u kojem najviše do izražaja dolazi prisutnost basa kao dodane dionice gudačkom kvartetu.